Lav Afrički

Da l'
komšije će da me biju,
ću vidim na promociju.

Iako nas iskustvo uči da su stadioni obično na periferiji gradova, sportski komentatori uvijek kažu kako smo "pobijedili Turke usred Istanbula" ili je Bosna "nadigrala Francuze usred Pariza".

Lingvistički, u ovim slučajevima USRED definitivno nije mjesni prilog. A je li načinski ili količinski?

Sami sportski komentatori oko toga se razilaze. Polovica njih bi rekla: „Ostaje da se vidi“, a druga polovica: „Neka pobijedi bolji!“.

Dugme, Valjak, Kazalište.
Jabuka, Jagode, Krila.
Patka, Pingvini, Sklonište.
U Bačkoj Palanci bila.

Je igranka.

Nema više duša meka.
Džaba bilo konja vranih.
Ima droga, nema leka.
Sve je puno drogiranih.

Pedera.

Murija je blokirala.
Cestu negdje kod Bradine.
Fa fa la si mi ti, fa la.
Rastočene olupine.

Kao ti i ja.

Umoran sam od kafana.
Ti si kriva zbog mog piva.
Patim, evo, deset dana.
U ravnici, usred njiva.

Gubim elan.

U četvrtak sam saznao da Beograd ima dvije (glavne/međugradske) autobusne stanice.
Saznao sam to na jednoj od tih stanica, pet minuta prije nego što je trebao krenuti moj autobus, s druge.

E, a ponekad bude i to da (obično naš) centarfor ispadne magarac, a (naš, dakako) sportski komentator to benevolentno objašnjava time da je bio "zaklonjen protivničkim igračima“, da mu je „lopta nezgodno odskočila“, da se „zatekao na pogrešnoj nozi“ ili, jednostavno, da ga je „lopta iznenadila“.

Veliki sam fan zdravog razuma i nipošto ne očekujem da bi svaki kontakt centarfora s loptom morao završiti golom ili dobrim udarcem. Mogu prihvatiti i to da je centarfor zaklonjen (ne libe se „hladni i proračunati“ protivnici te dušmanske i pederske navade da se metiljaju baš tamo gdje trčkara i naš princ); i to da lopta nezgodno odskoči (ta se fizikalna anomalija, za moj ukus, događa malo prečesto, naročito na terenima za koje nam je upravo rečeno kako su „idealni za igru“, al ajd, usvaja se); ajd nekako i to da se centarfor zatekao na krivoj nozi (ako mi se razložno objasni kako netko smije i može, na tako delikatnom radnom mjestu, od ukupno dvije noge imati 50 % pogrešnih, pa, jebemliga, nije centarfor stonoga pa jedna pogrešna noga manje-više). Elem, općenito sam vrlo tolerantan i otvoren prema svakovrsnim mogućnostima i scenarijima koji dovode do toga da centarfor povremeno ispadne magarac, naviknut sam i prilagođen da se to događa iz stotinu ovakvih ili onakvih razloga, pa i bez razloga, ako treba, ali ...

Odbijam prihvatiti objašnjenje da je centarfora iznenadila lopta. To mi je, ipak, prebedasto.
Odbijam povjerovati da daktilografkinju može iznenaditi slovo „e“ u nekoj riječi ili da zubara može iznenaditi kad mu pacijent zine.
 

Odbijam ja biti magarac umjesto centarfora. To što je komentator na to pristao, mene ne obavezuje. 


 

Otkako vozim ovaj auto, nikad nisam pospremio onaj pretinac ispred suvozačkog mjesta. Te ti danas tamo pronađem:

- skršene sunčane naočale, morisonke,
- ofucanu dječju cuclu, cicibanku,
- dvije-tri skorene mentol-bombone, 
- dvije kockice za jamb,
- komad žice, izoliran,

- kemijsku olovku, s logotipom svjetskog prvenstva u Japanu i Koreji,

- razglednicu, s motivom zalaska sunca,

- felšavu ping-pong lopticu,

- konfetu iz nekih svatova,

- ovitak „Imena ruže“, onog besplatnog,

- flomaster, drečav,

- labelo,

- neutvrđen veći broj potvrda o plaćenim cestarinama, parkinzima i kaznama,
- jednu žensku rukavicu, lijevu ...
   i diktafon iz kojeg su iscurile baterije, manje-više po svemu nabrojanom.

Četrdeset godina slušam naše sportske komentatore kako cvile i pizde da "lopta, jednostavno, neće u mrežu".

I tek kad protivnici nama zabiju gol, shvate da lopta 'oće, što se nje tiče.